Kraniofacijalne malformacije
Sindromska kraniosinostoza s hipoplazijom srednjeg dijela lica te upadljivo širokim palčevima i nožnim palčevima.
Pfeifferov sindrom je rijetka urođena kraniofacijalna malformacija. Tipični su preuranjeno okoštavanje lobanjskih šavova, nerazvijenost srednjeg dijela lica te karakteristično široki palčevi i nožni palčevi, često nagnuti prema unutra. Razlikuju se tri stupnja težine (tip 1–3). Tip 1 obično protječe blago s dobrom prognozom; tipovi 2 i 3 su teži i zahtijevaju ranu, doživotnu skrb u specijaliziranom interdisciplinarnom centru.
Pfeifferov sindrom nastaje promjenom u genima FGFR1 ili FGFR2 (receptori faktora rasta fibroblasta). Većina slučajeva – uključujući blagi tip 1 – temelji se na mutacijama FGFR2. Mutacija FGFR1 p.Pro252Arg je rjeđa i uglavnom povezana s blagim tipom 1; teški oblici (tipovi 2/3) pretežno se temelje na određenim mutacijama FGFR2.[1] Ti geni upravljaju rastom i sazrijevanjem kosti i tkiva.
Nasljeđivanje je autosomno dominantno. U mnogim slučajevima promjena nastaje de novo, dakle nova, bez da je roditelj pogođen. Ako pogođena osoba ima djecu, pri svakoj trudnoći postoji rizik od 50 % za prenošenje. Pfeifferov sindrom javlja se procijenjeno kod otprilike 1 od 100 000 rođenih. Izraženost unutar jedne obitelji može biti vrlo različita.[2]
Nema svako dijete sva obilježja. Presudna je individualna procjena.
Osobito kod tipova 2 i 3 medicinski značajni problemi mogu se javiti rano: povišen intrakranijalni tlak, suženje dišnih putova, apneja u snu, ugroženost rožnice zbog nepotpunog zatvaranja kapaka i oslabljen sluh. Rano predstavljanje u kraniofacijalnom centru stoga je važno — ondje se zajedno procjenjuju lubanja, mozak, oči, dišni putovi, uši, čeljusti i šake.
Cilj kraniofacijalne kirurgije prije svega je zaštita mozga, očiju i disanja, a ne samo poboljšanje oblika glave.
Kod ograničenog rasta lubanje rani zahvati stvaraju više prostora za mozak i smanjuju intrakranijalni tlak. Ovisno o nalazu dolaze u obzir proširenje stražnjeg svoda lubanje, distrakcijska osteogeneza stražnje lubanje ili fronto-orbitalni pomak. Kod teških oblika s lubanjom u obliku djeteline često je potreban rani zahvat.
Kod izražene hipoplazije srednjeg dijela lica s problemima disanja, očiju ili zagriza mogu postati potrebni Le Fort III osteotomija ili monoblok pomak – obično sa sporom distrakcijom. Trenutak ovisi o funkcionalnoj hitnosti.
Nepravilni položaji palčeva i nožnih palčeva često su blaži nego kod Apertovog sindroma. Kirurška korekcija šake može poboljšati funkciju hvatanja; ne treba svako dijete operaciju.
Hipoplazija srednjeg dijela lica, uski nosni putovi i povećani krajnici mogu dovesti do opstruktivne apneje u snu. Pri sumnji treba učiniti pretragu spavanja (polisomnografiju).
Zbog plitkih očnih duplji oči mogu stršati – s rizikom od isušivanja i ozljede rožnice. Potrebne su redovite oftalmološke kontrole. Izljevi srednjeg uha i oslabljen sluh su česti, stoga su važni redoviti testovi sluha i po potrebi logopedija. Kod tipa 1 razvoj je obično normalan; kod tipova 2/3 snažno ovisi o intrakranijalnom tlaku i pratećim neurološkim nalazima.
Obrada uključuje, ovisno o situaciji: klinički pregled od strane kraniofacijalnog tima, gensku dijagnostiku (FGFR1/FGFR2), 3D prikaz lubanje, oftalmološki pregled, dijagnostiku spavanja pri sumnji na dišne probleme, ORL pregled s testom sluha te procjenu šaka i stopala.
Optimalna je skrb specijaliziranog tima s oralnom, čeljusnom i facijalnom / kraniofacijalnom kirurgijom, neurokirurgijom, pedijatrijom, anestezijom i intenzivnom medicinom, oftalmologijom, ORL i medicinom spavanja, ortodoncijom, kirurgijom šake, logopedijom, fizio- i radnom terapijom, genetikom te psihologijom.
Djeca s tipom 1 obično se dobro razvijaju uz specijalizirano liječenje i imaju povoljnu prognozu. Kod tipova 2 i 3 tijek snažno ovisi o stanju dišnih putova, intrakranijalnom tlaku i neurološkim nalazima; rano, koordinirano liječenje znatno poboljšava izglede.
Disajni put je rani prioritet; obično više zahvata tokom godina.
Disajni put ima prioritet (CPAP ili traheotomija kod teških oblika); zaštita očiju, ishrana, genetika.
Rano posteriorno proširenje ili fronto-orbitalni pomak za sniženje intrakranijalnog pritiska.
Intrakranijalni pritisak, hidrocefalus, Chiari malformacija, apneja u snu, sluh.
Le Fort III ili monoblok distrakcija, ponekad ranije kod problema s disanjem ili očima.
Definitivni zagriz, rinoplastika.
Oči, sluh, disanje, razvoj.
Tipičan tok – vrlo individualan. Vrijeme, redoslijed i vrsta zahvata uvijek se određuju individualno u specijaliziranom centru i mogu znatno odstupati. Temelji se na uspostavljenim kraniofacijalnim konceptima liječenja (uklj. ERN CRANIO). Vidi također Putevi liječenja i Kraniofacijalna biblioteka.
Dodatne stranice o ovom stanju – dijagnostika, liječenje, poprečne teme i istraživanje.
Odabrani autoritativni vanjski izvori o ovom stanju.
Vanjske stranice trećih strana; povezane, ne hostane. Nije preporuka u pojedinačnom slučaju; ne zamjenjuje ljekarski savjet.